Iako važi za jednostavno jelo, prava tajna dobrog pasulja krije se u zapršci. Ona daje punoću, boju i onaj završni šmek zbog kog se uvek sipa tanjir više.
U različitim krajevima zaprška se priprema na razne načine, ali postoje dve proverene varijante koje pasulj podižu na potpuno novi nivo.
Zašto je zaprška ključ dobrog pasulja
Dobro skuvan pasulj može biti ukusan i sam po sebi, ali bez zaprške često deluje „nedovršeno“. Zaprška povezuje sve ukuse, daje gustinu čorbi i naglašava aromu začina.
Tradicionalno se pravi od masnoće, brašna i aleve paprike, ali sitne razlike u postupku su ključne za neverovatan ukus.
Prvi način: Klasična zaprška
Ovo je najpoznatija i najčešće korišćena varijanta, idealna za one koji vole gust, pun pasulj intenzivne boje. Na zagrejanoj masti lagano propržite brašno dok ne požuti.
Važno je da vam ne zagori, je će onda zaprška biti gorka. Kada brašno zamiriše, skinite ga sa vatre i dodate mu aleva papriku, a zatim sve razredite toplom čorbom od pasulja. Dobijenu smesu polako sipajte u lonac i kratko kuvajte da se ukusi sjedine.
Drugi način: Zaprška sa lukom i paradajzom
Ako volite puniji i slojevitiji ukus, ova verzija je pravi izbor. Pasulj prvo skuvajte do kraja, bez zaprške. U posebnom tiganju na masnoći izdinstajte jedan sitno seckan luk dok ne omekša i postane staklast.
Zatim se dodaje malo pasiranog paradajza i aleve paprike, pa kratko krčkajte dok se ukusi ne povežu. Ovu zapršku potom dodajte u gotov pasulj, koji treba da se krčka još nekoliko minuta kako bi dobio punu aromu.
Bez obzira na to koji način odaberete, važno je da zapršku pripremate na umerenoj temperaturi i bez žurbe.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili fotografija/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.