Ovom praznovanju posvećena su tri crkvena slova u crkvenom kalendaru, pa i četvrti dan, Badnji dan, jer mu prirodno predhodi. Velikom prazniku predhodila je i velika priprema oličena u četrdesetodnevnom Božićnom postu. Badnji dan i Božić su u srpskoj tradiciji najradosniji praznici posvećeni Hristovom rođenju, ali i domu i porodici.

Prepoznatljivi tradicionalni srpski božićni običaji su: česnica, položajnik, badnjak, božićna jelka, bozićna slama, badnja večera, obredne povorke, običaji pre ručka, božićni ručak i božićna sveća.

Česnica - Ona se smatra izuzetno važnim obrednim kolačem. Pravi se od belog brašna, sa vodom i mašću, bez kvasca u koju domaćica stavlja metalnu paru, zrno žita, grančicu badnjaka. Česnica se mesila prvog dana Božića kad prvo zvono zazvoni u crkvi. Naziv je dobila prema rečima "čest, deo, sreća jer se lomi na delove i svakome daje po deo, po kome se i sreća proriče." Običaji koji prate česnicu na simboličan način povezuju blagostanje cele kuće, razmnožavanje stoke, zdravlje ukućana, dobre useve i drugo. Na taj način je zaokruženo prenošenje mistične snage česnice.

Položajnik - Tim nazivom označena je prva osoba koja simbolično ulazi u kuću na Božić. Dolazak položajnika treba da donese sreću u kući i ukućanima. Najčešći položajnici su deca jer se smatralo da će baš ona doneti najviše sreće. Dolazak položajnika, ogrtanje, posađivanje na zemlju, zatim džaranje vatre uz simbolične reči, pa i darivanje, sve to pripada velikom korpusu narodnih običaja. Smisao im je zajednički: da se obezbede dobri usevi, zdravlje i sreća ukućana.

Badnjak - Od kad se pođe u šumu da se donese badnjak, pa sve dok se ne spali na Badnje veče postoji čitav redosled običajnih radnji. Interesantan je i njegov naziv koji potiče od staroslovenskog glagola "bdeti", a to opet označava da se za badnji dan bdelo u očekivanju srećnog događaja - Hristovog rođenja. Njegovo spaljivanje je imalo magijsku i zaštitnu moć.

Božićna slama - Nekadašnje unošenje slame u kuću na Badnje veče označavalo je početak praznovanja. Prema narodnom verovanju slama se unosila zato sto se i Hristos rodio na slami.

Badnja večera - Važan smisao Badnje večeri, kao praznika koji je posvećen porodici, bilo je što se okupljala sva čeljad na posnu trpezu, najčešće na podu. Trpeza se spuštala na pod jer se smatralo da ce tako biti najbliža dušama pokojnika. Zato je večera proticala u miru i tisini.

Na Badnje veče se ranije leže, a ujutro, sem domaćice i sasvim male dece svi idu na jutrenje na pričešće posle četrdesetodnevnog posta. Sa jutrenja u kuću prvi ulazi domaćin. Dočekuje ga domaćica: Hristos se rodi, Vaistinu se rodi odgovara domaćin i tada započinje Božićno slavlje. Uoči ručka obavezno je lomljenje česnice, rezanje božićnog kolača, božićna pečenica i paljenje božićne sveće. U vreme predviđeno za ručak svi ukućani morali su biti u kući po čemu je, dakle, Božić naglašeno porodični praznik. Posle ručka muška deca jašu konje na ulici - prate Božić. Ostali ostaju u kući, jer se prvog dana ne ide u posete. Drugog i trećeg dana Božića se odlazi u posete ili dočekuju kumovi, rodbina, prijatelji.

*Najbolje recepte, kulinarske savete, trikove i dijete možete pronaći i na našim Facebook stranicama – Stvar ukusa i Šta da kuvam danas?*Zapratite Stvar ukusa i na Instagramu Izvor: stvarukusa.rs