Karambola – opasna za bubrege

Voće zvezdastog oblika engleskog naziva star fruit naziva se još i karambola. Ovo tropsko voće koje je vrlo popularno u Brazilu žute je boje i veličine paprike babure, a narezane kriške imaju 5 krakova i izgledaju kao zvezdice. Jedan komad osigurava samo 28 kalorija kao i različite vitamina i minerale a najviše vitamina C i kalijuma. Međutim, ovo voće iza svog atraktivnog izgleda skriva jednu mračnu tajnu.

Karambola sadrži dva opasna jedinjenja koja mogu imati štetan efekat na zdravlje, posebno kada su bubrežni bolesnici u pitanju. Karambola je bogata oksalnom kiselinom koja je u rastvorljivom obliku. Soli oksalne kiseline koje nisu rastvorljive neće uzrokovati probleme, ali slobodna oksalna kiselina može. U našem probavnom sistemu deo unesene slobodne oksalne kiseline vezaće se za minerale poput kalcijuma i magnezijuma i izlučiti napolje. Nevezana oksalna kiselina odlazi u krvotok gde se veže s kalcijumom i kao takva može zapeti u bubrežnim kanalima i uzrokovati oštećenja. Pokazalo se kako velike količine soka od karambole mogu uzrokovati akutno oštećenje bubrežne funkcije i kod zdravih ljudi koje se, ako se na vreme utvrdi, može lečiti dijalizom. 

Pogledajte i Egzotično voće - čarolija ukusa

S druge strane, karambola sadrži i neurotoksin karamboksin koji se u slučaju oštećene bubrežne funkcije neće izlučiti iz organizma već se nakuplja u mozgu i uzrokuje smetnje poput štucavice i konfuzije. Uspostavljanjem normalnog rada bubrega i ti će se simptomi povući. Bubrežne bolesti često su skrivene i možda nismo svesni da ih imamo stoga treba biti oprezan, ali visoka cena ovog voća kod nas vrlo verovatno će sprečiti potencijalnu neumerenu konzumaciju, a nekoliko komadića neće naštetiti. 

Pitajom protiv policističnih jajnika

Pitaja odnosno pitaya se naziva još i dragon fruit što u prevodu znači zmajsko voće. Izgledom podseća na artičoku, a obojeno je intenzivnom ružičastom bojom. Konzumira se tako da se prereže na pola i jede sa kašičicom. Meso može biti bele ili ružičaste boje zavisno od sorte, a prošarano je malim crnim jestivim semenkama. Botanički pripada porodici kaktusa, a poreklom je iz tropskih šuma Meksika i Srednje i Južne Amerike. Istraživanja su pokazala kako je pitaja voćka koja je bogarta organskim kiselinama, proteinima,antioksidansima i mineralima poput kalcijuma, magnezijuma i kalijuma kao i vitaminom C.

Ono što bi moglo biti prava snaga pitaje je materija inozitol koja se nalazi u obliku kristalića. Inozitol ima nekoliko oblika od kojih je mio-inozitol vrlo zanimljiv jer ima nekoliko korisnih uloga u organizmu. Sudeći prema objavljenim studijama, mio-inozitol bi mogao biti od koristi ženama s policističnim jajnicima. Studija objavljena 2012. godine u časopisu Gynecological Endocrinology pokazala je kako unos mio-inozitola u kombinaciji s folnom kiselinom može pomoći u normalizaciji polnih hormona, ali i inzulina. Takođe, studija objavljena 2011. godine u časopisu European Review for Medical and Pharmacological Sciences pokazala je kako unos mio-inozitola može poboljšati kvalitet oocita kod žena u procesu potpomognute oplodnje. 

Physalis – srodnik paradajza

Physalis se još naziva i peruanska jagoda (na engleskom i gooseberry), ali ne izgleda kao jagoda već kao manji narandžasti cherry paradajz koji obavija tanka ljuska poput papira. Pripada istoj botaničkoj porodici kao i paradajz, a takav joj je i ukus pa se koristi u pripremi umaka. Iz phisalisa izolovane su nezasićene masne kiseline, vitamini A, B grupe, C, E i K i biljni steroli, a 100 g namirnice osigurava oko 70-ak kalorija. Ima nekoliko objavljenih pretkliničkih studija koje su pokazale blagotvorno delovanje na jetru i bubrege. Za sada nisu zabeleženi štetni efekti. 

Indijska smokva– za mršavljenje

Iako se naziva indijska smokva, radi se o voćki koja je poreklom iz Meksika. Zapravo nema veze sa smokvom kakvu mi poznajemo već se radi o plodu kaktusa. Uzgaja se u mnogim tropskim i suptropskim zemljama i na Mediteranu, a veliki europski proizvođač je Italija. Indijska smokva izvor je vitamina C i E ali i karotenoida i prehrambenih vlakana. Sadrži i određenu količinu aminokiselina, a u većim količinama poput većine voća – glukozu i fruktozu. Iz ove bodljikave voćke izolovani su i određeni polifenoli između ostalih i betalain koji se nalazi u cvekli. 

Indijska smokva se dosta istražuje, a za sada se na temelju laboratorijskih istraživanja pretpostavlja da poseduje svojstva snižavanja glukoze i lipida u krvi i da deluje antioksidativno. Vlakna indijske smokve iz lista koriste se za mršavljenje u sklopu poznate Kaktus dijete.

Azijski kumkvat

Poreklom je iz Azije, a na kantonskom kineskom „kum“ znači zlatna, a „quat“ narandža. Radi se o citrusu koji se jede zajedno s korom koja je slatkastog ukusa dok je unutrašnjost kiselkasta. Ova voćka je bogata pektinom pa se često upotrebljava u pripremi marmelada. Izvor je vitamina C, beta-karotena, gama-tokoferola i mnogih flavonoida. Kora je bogata eteričnim uljima zaslužnim za specifičnu aromu. 

Pogledajte i Da li ste probali kumkvat?

Afrički kiwano

Kiwano je poreklom iz Afrike, a naziva se još i rogata dinja. Izgledom podseća na kivi zbog čega je i dobio naziv kiwano. Pripada istoj botaničkoj porodici kao i dinja, krastavci i tikvice. U Africi se tradicionalno koristi u lečenju mnogih stanja poput dijabetesa, hipertenzije i tifusa, ali za to ne postoji naučna potvrda. Takođe, veruje se i kako pomaže u borbi protiv virusa. 

Jede se tako da se prereže na pola, a zatim se zelene semenke odvajaju uz pomoć kašike. Može se jesti samostalno, ali ukusniji je u voćnim salatama ili u sklopu drugih slatkih, ali i slanih jela. Ne ističe se značajno svojim nutritivnim sastavom. Najzastupljeniji mineral je kalijum, dok je sadržaj vitamina C zanemariv. 

Kora marakuje za zdravlje creva

Engleski naziv za marakuju je passionfruit i često je nositelj tropskih aroma u različitim prehrambenim proizvodima. Poreklom je iz Srednje i Južne Amerike. Najsnažnije delovanje ima vrsta incarnata. Može biti ljubičasta ili žuta, ali žuta se smatra prirodnim hibridom ljubičaste vrste.

Jedna voćka sadrži oko 17 kalorija, 2 grama prehrambenih vlakana i nešto malo vitamina C, beta-karotena i gvožđa. Iako se kora ne jede, već samo njena unutrašnjost, ove je godine objavljeno istraživanje u časopisu Experimental Biology and Medicine (Maywood) koje dokazuje kako kora marakuje deluje povoljno kod ulceroznog kolitisa odnosno povoljno utiče na mikrofloru u crevima verovatno zahvaljujući sadržaju vlakana i polifenola.

*Najbolje recepte, kulinarske savete, trikove i dijete možete pronaći i na našoj Facebook stranici - StvarUkusa

Izvor: zdravakrava.hr