Zašto je u japanskim i američkim gradovima najčešće stablo u uličnim drvoredima (recimo u Njujorku duž ulica Menhetna) ginko biloba? Zato što se smatra najvitalnijom, najizdržljivijom biljnom vrstom na svetu: zadivljuje svojom otpornošću na otrove okoline.

Kada je posle atomske eksplozije u Hirošimi uništen sav biljni i životinjski svet, na sprženom tlu ništa više nije raslo. Ništa osim stabla ginka. Ova biljka, tačnije stablo, jeste „živi fosil“, jedina vrsta nekada (pre više od 250 miliona godina) veoma bogatog roda ginka (familija „ginkgoaceae“), koja se do danas održala na svojim prirodnim staništima u istočnoj Kini, južnoj Koreji i Japanu, ali se proširila i na druge kontinente.

Danas se ginko uzgaja gotovo u celom svetu. Najstarija stabla u Evropi stara su najviše 250 godina, jer je tada počelo upoznavanje i sadnja biljnih vrsta iz istočne Azije. U Kini naprotiv postoje stabla stara 3.000 i 4.000 godina. Ova vrsta drveta je najveći procvat imala u periodu Jura i Kreda.

Lekovitost u listu

List ginka se najpre upotrebljavao u tradicionalnoj medicini dalekoistočnih naroda. Zbog izražene hemijske raznovrsnosti aktivnih sastojaka, list ginka kao takav se ne koristi u lečenju, već isključivo kao industrijska sirovina za izradu standardizovanih suvih ekstrakta, koji se dobijaju tehnološki vrlo složenim postupcima ekstrakcije. Dobijeni ekstrakti se koriste za izradu fitopreparata, kojih ima i u našim apotekama. Sadržaj aktivnih supstanci terpentina i flavonoida deluje antioksidantno i prirodni je „čistač“ štetnih slobodnih radikala, supstanci odgovornih za starenje ćelija mozga i nervnog sistema.

Drevni lek u novom dobu

Preparati ginko biloba uvedeni su u Evropu posle 1989. godine, kada je patentiran standardizovani ekstrakt ginka. Različiti preparati s ekstraktom ginko folium danas se najčešće prepisivani prirodni lekovi koji se daju osobama koje imaju smetnje u cirkulaciji u glavi.

Ginko biloba se počeo ispitivati 30-ih godina prošlog veka, kada je istraživano niz jedinjenja izolovanih iz biljnih vrsta tradicionalne kineske medicine. Godine 1965. objavljena je prva studija o izolaciji sastojaka iz listova ginka. Od 50 izolovanih sastojaka iz ginka, ubedljivo su najvažniji  flavonoidi, ginkolidi i bilobalidi (jedinjenja terpena koji se ne nalaze ni u jednoj drugoj biljnoj vrsti).