Jeste li znali da su nekada bila uobičajena samo dva obroka dnevno i da se mnoga “starinska” jela danas nalaze na slavskim trpezama? Šta je to specifičnost kuhinje Đerdapa za koju kažu da “može i u dvor i u tor”? Koja riba poznata kao mitska riba Dunava, simbol trajanja? Koje su tajne pripremanja ovdašnje riblje čorbe i lovačkog gulaša? Kakvu kulinarski magiju nosi bilje Đerdapa i šta je to “riblji ajvar”? Sve ovo otkriva nam knjiga „Ukus Đerdapa - tradicionalna kuhinja nacionalnog parka Đerdap“, koja se pojavila nedavno u izdanju Nacionalnog parka „Đerdap“ i Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka.

“Ukus Đerdapa” priča priču o tradiciji i kulturi đerdapske kuhinje, načinu pripremanja starih jela. Ona nam otkriva tajne vlaškog hleba i nekadašnjeg đerdapskog kavijara. Retko ko se danas i seća koliko je ovdašnji crni kavijar bio cenjen na evropskim trpezama, i kako je njegov izvoz donosio preko osam miliona dolara Srbiji svake godine… Sa izgradnjom brane, nažalost, i kavijara je nestalo.

U knjizi je sačuvano od zaborava i pregršt tradicionalnih recepata – od hleba sa koprivom i krompirom, preko tekijske pogače, salate od sremuša (ljorda) i maslačka, vlaškog urnebesa i pinđura, suve paprike punjene orasima, pa do kačamaka mamaljiga, belmuža, pohovanog cveta dragoljuba, rasolnjače, paprike sa medom…

Knjiga “Ukusa Đerdapa” za sada nije u prodaji. Njena uloga je prvanstveno da sačuva delić nematerijalne kulturne baštine, a zatim i da promoviše gastronomsku kulturu Nacionalnog parka “Đerdap”, pomogne stvaranju unikatnog turističkog proizvoda i unapređenju turističke ponude ovog kraja.

U prilogu vam dostavljamo naslovnu stranu knjige, kao i odlomak iz knjige u kome Dejan Zagorac, istraživač Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka objašnjava kako se to već vekovima prepliću prirodna, kulturna i gastronomska baština, da li postoji srpska nacionalna kuhinja i šta je ona zapravo, zašto brz način života preti da izbriše tradiciju prenošenu sa kolena na koleno...