Cvekla (lat. beta vulgaris) je korenasta dvogodišnja biljka, vretenastog korena crvene boje i tamnozelenog lišća sa crvenim žilicama. Poreklom je sa obala Sredozemnog mora i iz početnog tankog korena osnovne biljke stogodišnjim uzgojem dobijen je gomoljasti koren. Cvekla spada u red najkorisnijih i najlekovitijih povrtarskih kultura. Iako se najčešće koristi koren, jestiva  je čitava biljka i upotrebljava se preko cele godine.

Cvekla je izuzetno bogata vitaminima B1, B2, C , kao i vitaminom B12, izuzetno retkom u namernicama biljnog porekla a tako važnim za vegetarijance. Obiluje belančevinama, mastima, ugljenim hidratima i mineralima (kalcijumom, kalijumom, natrijumom, fosforom, magnezijumom, gvoždjem, fluorom, manganom, bakrom, jodom, sumporom, litijumom, stroncijumom, bromom). Lako je svarljiva. Ima visoku energetsku vrednost: 100 grama cvekle ima 189 kJ ili 45 kcal. Koren cvekle sadrži i do 10% šećera.

Zahvaljujući prisustvu antocijana, koji daje tamno crvenu boju soku od cvekle, a utiče i na obnavljanje krvi, ova blagotvorna biljka deluje i antikancerozno. Cvekla izuzetno povoljno deluje slučaju demineralizacije kostiju i zuba. Jod iz cvekle čini je dragocenom u borbi protiv arterioskleroze i usporavanja procesa starenja. Osnov višestruke lekovitosti ove biljke čine ipak betanin i betain koji čine da cvekla podstiče razmenu materija, reguliše krvni pritisak, smanjuje holesterol, održava krvne sudove, podstiče rad jetre, suzbija tumor i leči leukemiju, malariju, akutne fibrozne bolesti i grip u početnom stadijumu. Osim toga, koristi se za regulisanje krvnog pritiska (naročito niskog) i povoljno utiče na živce i rad mozga, leči malokrvnost, naročito kod dece i mlađih osoba, a pospešuje rad želuca, creva i zuči.

Za jelo se najviše koristi kuvana, isečena na kolutiće i začinjena uljem i sirćetom sa ili bez belog luka (kao salata). Međutim, može se koristiti sveže narendana, u kombinaciji sa jabukom i šargarepom (ili sama). Ono što je neopravdano manje uobičajeno je upotreba lista koji je isto tako vredan kao i koren i može se pripremati kao spanać. Za sve vrste lečenja koristi se sveže ceđeni sok iz cvekle, jer kuvanjem gubi svoju lekovitost, a iz 1 kg cvekle može se dobiti 700 do 750 g soka. Treba korisiti sa medom i to u razmeri 1:1, po pola čaše tri puta na dan. Izuzetan ukus rendanoj sirovoj cvekli ili soku daju kim ili rendani ren. Kod težih oboljenja dnevno bi trebalo popiti od ½ do 1 litra soka. Kada se oseti poboljšanje smanjiti na 1/4 litre.

Čorba za čišćenje krvi
Oprati dve veze mladih listova cvekle, iseći ih, dodati vezu peršunovog i staviti da se kuva 10 do 15 minuta. Za to vreme naseckati mladi crni i beli luk sa perima, narendati koren šargarepe, jedan koren peršuna i manji celerov koren. Narendati najsitnije četiri cvekle, sve preliti velikom kašikom ulja i sokom od limuna, staviti u vodu s lišćem i odmah skloniti s vatre.
Salata za jačanje želuca
Krupno narendati cveklu i pola od te količine korena celera. Začiniti s malo soli, jabukovim sirćetom, kašičicom maslinovog ulja i mlevenim kimom. Dodati kiselu pavlaku i na kraju posuti peršunovim listom.