Beli luk se smatra prirodnim antibiotikom i čuvarem imuniteta, a osim toga ima i čitav niz blagotvornih delovanja na organizam. Ali šta s njim da uradite ako proklija, da li bi ga trebalo baciti ili je bezbedan za jelo?

Dok proklijali krompir ukazuje na veću količinu solanina, štetnog alkaloidnog jedinjena koje služi kao prirodni pesticid, a koji je prisutan u povećanoj koncentraciji u zelenom ili proklijalom krompiru, beli luk se ipak razlikuje.

Toksične klice kod krompira mogu da izazovu probavne tegobe ili glavobolju, te nije preporučljivo da se jede, ali s lukom nema straha. Jedna od studija čak pokazuje da je proklijali beli luk zdraviji od običnog jer sadrži više antioksidansa. On klija zbog starosti, ali baš kao i crni luk, zbog nepravilnog čuvanja i velike količine vlage. Ukoliko primetite da je postao gnjecav i da ima jak opor miris, ipak bi bilo bolje da ga bacite, jer je već počeo da truli. 

Glavice koje kupujemo u prodavnici neretko provedu dosta vremena u skladištu ili na policama pre nego što ih odnesemo kući. Dobra vest je da su ovi izdanci sigurni za jelo, ali mogu imati gorak ukus. Gorkasta aroma neće toliko doći do izražaja u kuvanim ili pečenim jelima, ali ako ga jedete sirovog, mogla bi da bude neprijatna.

Ukoliko baš ne želite da ih pojedete, izdanke možete i da zasadite, pa da dobijete nove sveže glavice. Kako ne bi proklijao, beli luk čuvajte na tamnom i hladnom mestu s dobrom cirkulacijom vazduha.

Izvor: Stvar ukus