Parmezan je tvrdi sir koji po ukusu varira od voćnog do pikantnog, a pogodan je za pravljenje raznih kombinacija. Smatra se da  je najboljeg ukusa i između aprila i juna.


Istorija parmezana

• Još od 14 veka parmezan se upotrebljava za posipanje testenine

• Parmezan je hvaljen i daleke 1384. godine u Bokačovom Dekameronu, gde pisac pominje planinu od ukusnog rendanog parmezana.

• U izvornom obliku kotur je težak od 5 do 15 kg, tvrde i glatke kore. Na ukus parmezana osim dužine zrenja utiče i godišnje doba u kojem je proizvedeno mleko, a najbolje doba je kasna jesen.

Za koja jela se može koristiti parmezan?

• Osim što je nezaobilazan dodatak u skoro svim pastama, parmezan je odličan i u supama, kao i s povrćem i u salatama.

• Ukus parmezana posebno ističu bosiljak, peršun, muskatni oraščić, vlašac i biber

• Uz mladi parmezan preporučuju se penušava (prosecco) i lagana vina voćnog ukusa (Beaujolais ili Valpolicella), a uz stariji parmezan bolje odgovara neko teže crno vino.


Kako se čuva i konzumira?

• Parmezan treba čuvati na suvom mestu u frižideru, umotanog u specijalni papir ili pergament. Ne umotavajte ga u najlon jer se sir u njemu „znoji”. To je najčešći razlog što dobija ružne plave fleke i počinje da buđa, a i ukus mu se promeni.

• Parmezan se seče na listiće, bolje rečeno kida i struže posebnom kašikomu obliku badema, dok je sečenje nožem za poznavaoce i gurmane nedopustivo. Mogu da posluže i obični noževi za sireve koji mnogo podsećaju na ljuštilice, ali su znatno širi.