Ova južnoamerička žitarica nekada je nazivana i "zlatom Inka" budući da je bila na ceni kao izvor snage i izdržljivosti za ratnike. Kao i amarant (štir), kinoa se svrstava u tzv. pseudožitarice jer, iako ne pripadaju grupi žitarica, njihove semenke podsećaju na žitarice i koriste se na slične načine kao žitarice. Kinoa je bogata belančevinama, aminokiselinama, neprobavljivim vlaknima, fosforom, magnezijumom, cinkom, bakrom, manganom i gvožđem, a mogu je bez problema konzumirati i osobe alergične na gluten. U prodavnicama zdrave hrane možete je naći u beloj i crvenoj varijanti.

Kinoa može slobodno da se koristi kao zamena za pirinač u kombinaciji sa svežim povrćem. Kuvanje kinoe uopšte nije teško. Najpre je treba oprati, a neki kuvari preporučuju i da je potopite na 5-10 minuta. Zatim se kinoa naliva vodom u odnosu 2:1, čeka se da proključa i kuva se na tihoj vatri oko 15 min. Za to vreme kinoa će da nabubri i da se uveća čak 4 puta. 

Izvor: Stvar ukusa

HAJDE DA KUVAMO ZAJEDNO! Pošaljite nam svoj NAJBOLJI RECEPT ZA NOVOGODIŠNJU I BOŽIĆNU TRPEZU i osvojite VREDNE NAGRADE